Nošnja istočnih zemalja raznolika je, kao i tradicija brojnih naroda koji nastanjuju prostranstva Azije. Međutim, u nošnji ovih naroda postoje mnoge zajedničke značajke, povezane, između ostalog, sa zajedničkom poviješću za njih, te sa zajedničkom religijom - islamom.

Utjecaj arapskog kalifata na modu

Tradicionalna nošnja arapskih zemalja formirana je za vrijeme Arapskog kalifata, naime u 7.-8. Stoljeću. Ovo se vrijeme smatra procvatom kalifata čije su granice u to vrijeme počele u dolini rijeke Ind i završavale na obalama Atlantskog oceana.

Arapski kalifat trajao je do 13. stoljeća, ali je u isto vrijeme ostavio značajno kulturno naslijeđe i utjecao na razvoj naroda svih teritorija koji su bili u njegovom sastavu. A to su područja takvih modernih zemalja kao što su Sirija, Palestina, Egipat, Sudan, Tunis, Maroko, Španjolska, Indija, Turska i, naravno, teritorij Arapskog poluotoka, gdje je započela povijest kalifata.



U islamu je zabranjeno prikazivati ​​osobu, stoga se podaci o tradicionalnoj arapskoj nošnji mogu prikupiti u literaturi, na slikama stanovnika muslimanskog istoka, koje su stvorili Europljani, kao i zahvaljujući tradicionalnoj odjeći koju istočni narodi nose do danas.

Jedan od takvih izvora o povijesti arapske nošnje mogu biti bajke "Tisuću i jedna noć". Dakle, Šeherezada je opisana kao vlasnica gracioznog kampa, bijelog glatkog lica (bilo je "poput mjeseca u četrnaestoj noći"), tamnih očiju u obliku badema ispod debelih i dugih crnih obrva. Vjeruje se da je to bio ideal ženske ljepote za vrijeme Arapskog kalifata.



Što se nošnje tiče, predstavnici svih slojeva društva (od seljaka do halife) nosili su istu odjeću u svom stilu, koja se razlikovala samo po kvaliteti tkanine i bogatstvu dekora.


U davna vremena muška odjeća arapskih plemena sastojala se od široke i duge košulje, sa ili bez rukava. I također pokrivač koji je štitio glavu nomada od užarenih zraka sunca. Duga košulja i veo bili su osnova tradicionalne arapske nošnje.



Takva košulja sastojala se od dvije sašivene ploče i nužno je bila opasana pojasom. Povrh košulje nosio se ogrtač od abbasa - ogrtač od ovčje ili devine vune. Pokrivač je bio izrađen od četverokutnog komada tkanine i bio je pričvršćen za glavu pletenicom.



Tijekom razdoblja ratova i širenja teritorija Kalifata pojavljuju se inovacije u odjeći, često posuđene od osvojenih naroda. Dakle, hlače su posuđene od nomadskih naroda Azije, koji su postali neizostavan element arapske nošnje. Harem hlače bile su bijele, sašivene od pamučnih tkanina i dugačke do gležnja. U struku su takve hlače bile pričvršćene uzicom.



Ubrzo, preko bijele potkošulje, muškarci počinju nositi ogrtač (ili haftan) - odjeću s dugim rukavima ukrašenu na podlaktici s umetcima od kontrastne tkanine s natpisima ili uzorcima. Takav kaftanski ogrtač nužno je bio vezan pojasom. Prva takva odjeća, najvjerojatnije, pojavila se u doba Perzije. Moda u srednjem vijeku noseći kaftane doći će u Europu upravo iz zemalja arapskog istoka.



Također, u hladnoj sezoni muškarci su mogli nositi vunenu odjeću poput kaftana s podstavom - takva se odjeća zvala jubba.Kad je bilo hladno, nosio se i vuneni ogrtač koji se zvao aba, abai ili abaya. Takav ogrtač mogli su nositi i muškarci i žene.

Turban je služio kao muška pokrivala za glavu. I također keffiyeh - veo ili muška marama.


Tradicionalna ženska nošnja zemalja arapskog istoka bila je vrlo slična muškoj nošnji. Glavna značajka ženskog, ali i muškog odijela muslimanskih zemalja bila je jednostavnost i sloboda odjeće, kao i bliskost cijelog tijela.



Žene su nosile i potkošulje, kaftane i haremske hlače zvane shalwar. Ove su hlače bile navučene na bokovima i skupljene u mnogo nabora.

Žene su mogle nositi i haljine. Na primjer, u Emiratima su žene nosile handur haljinu - tradicionalnu haljinu ukrašenu vezom od zlata ili obojenih i srebrnih niti. Uz takvu su haljinu nosili i hlače, koje su se zvale shirval - hlače s naborima. Još jedna tradicionalna ženska haljina je abaya. Abaya je duga haljina od tamne ili crne tkanine. Žene na istoku i dan danas nose handur i abaya haljine.



Od davnina su žene u arapskim zemljama nosile velove na glavi. Dakle, za vrijeme Arapskog kalifata, izlazeći na ulicu, žene su pokrivale lica izar. Izar je deka čiji je gornji kraj bio navučen preko zatiljka i pričvršćen vrpcom na čelu, dok je ostatak tkanine sprijeda pričvršćen kopčom ili se držao rukama i padao preko leđa i strane, gotovo potpuno prekrivajući lik.



Istodobno, u različitim dijelovima bivšeg arapskog kalifata ženski veo će s vremenom dobiti lokalna obilježja i različita imena. Dakle, u zemljama Bliskog istoka veo će se početi nazivati ​​burka, najvjerojatnije od perzijske riječi ferenje, što znači "rupa", "prozorski list". Takav je veo potpuno prekrivao lik i samo za lice ostao je svojevrsni "prozor" - prozor u obliku guste mrežaste tkanine.



U arapskim zemljama (zemljama Arapskog poluotoka) veo se i dalje najčešće naziva Hidzab... U prijevodu s arapskog, ova riječ znači veo. Pod hidžabom najčešće misle na maramu koja pokriva glavu i vrat, dok lice ostaje otvoreno. Zajedno sa hidžabom, žene Istoka mogu nositi i nikab - on prekriva lice, ostavljajući samo otvorene oči.



Također u muslimanskim zemljama žene mogu nositi veo poput čadora. Veo u potpunosti prekriva ženu od glave do pete, ali lice u nekim slučajevima može ostati otvoreno. Sama riječ veo, kao i veo, perzijskog je podrijetla. A u prijevodu s perzijskog znači šator.

Utjecaj Perzije na islamsku modu

Perzija je, poput Arapskog kalifata, imala veliki utjecaj na formiranje tradicionalne nošnje zemalja muslimanskog istoka.



Arapi su iz Perzije posudili elemente odjeće poput vela, burke, turbana i kaftana.

Perzijsko kraljevstvo postojalo je od 6. do 4. stoljeća prije Krista na području suvremenog Irana.

Perzijski muški kostim sastojao se od kožnih hlača i kožnog kaftana s pojasom. Kaftan i hlače također su mogli biti izrađeni od vune. U isto vrijeme, kada je perzijski kralj Kir osvojio Mediju, uveo je modu među svoje dvorjane da nose medijsku odjeću, što je također utjecalo na formiranje arapske nošnje. Srednja odjeća bila je od svile ili fine vune, obojena ljubičastom i crvenom bojom. Bio je dugačak i sastojao se od hlača, haljine od kaftana i ogrtača.



O ženskoj nošnji Perzije ne zna se gotovo ništa, budući da su na drevnim perzijskim bareljefima koji su preživjeli do danas sačuvane samo muške slike - slike lovaca i ratnika. Međutim, Perzijanci su naslikali stari Grci. Na primjer, na svojim vazama.Dakle, može se pretpostaviti da su u Perziji žene nosile odjeću od skupocjenih tkanina, dugu i široku, pomalo podsjećajući na muško odijelo. No, istodobno ih je odlikovalo bogatstvo dekora.



Različiti prekrivači služili su kao ženska pokrivala za glavu. Dok su muškarci nosili kape od filca i kožne kape.

Tako je tradicionalna nošnja zemalja arapskog istoka upila elemente odjeće mnogih naroda - od naroda drevne Medije i Perzije do naroda Arapskog kalifata.